Dubravka Ugrešić: A Life of Exile, Literature, and Social Commentary


Full Name and Common Aliases


Dubravka Ugrešić is a renowned Croatian writer, essayist, and critic. Born in 1949 in Zagreb, Croatia, she has also written under the pseudonyms Dubravka Ogrin and Mirna Zidar.

Birth and Death Dates


Born on September 17, 1949 (still living), Ugrešić's life has been marked by both creative flourishing and personal turmoil. Her experiences as a woman writer from a former Yugoslavia have significantly influenced her writing.

Nationality and Profession(s)


As a Croatian national, Dubravka Ugrešić is a celebrated figure in the world of literature. She has worn many hats – novelist, essayist, translator, critic, and academic – each contributing to her distinctive perspective on history, culture, and politics.

Early Life and Background


Growing up in a family of intellectuals, Ugrešić was exposed to the arts from an early age. Her father, Ljubomir Ugrešić, was a writer and translator who introduced her to the world of literature. Dubravka's mother, Vlasta Ugrešić, was a strong-willed woman who encouraged her daughter's creative pursuits.

Ugrešić's educational background is marked by her studies at the University of Zagreb's Faculty of Philosophy, where she earned a degree in philosophy and comparative literature. Her academic and professional journey took a significant turn when she began writing for Croatian literary magazines and participating in the country's vibrant cultural scene.

Major Accomplishments


Throughout her illustrious career, Ugrešić has garnered numerous awards and accolades for her work. Some of her most notable achievements include:

The prestigious Franz Kafka Prize (2009) for her novel "The Age of Light"
The PEN Translation Fund Award (1986) for her translation work
* Selection as a finalist for the Women's Prize for Fiction (2017)

Notable Works or Actions

Casanova's Letter to Dora
Ugrešić's critically acclaimed novel, "Casanova's Letter to Dora" (1992), is a fictionalized account of Giacomo Casanova's affair with a young woman named Dora. This work explores themes of love, desire, and the commodification of women in 18th-century Europe.

The Age of Light
Her novel "The Age of Light" (2007) is a sweeping narrative that spans centuries, continents, and cultures. Ugrešić's magnum opus delves into the complexities of human relationships, historical events, and the search for meaning.

Impact and Legacy


Dubravka Ugrešić's writing has left an indelible mark on contemporary literature. Her work has been translated into numerous languages and has garnered a global following. As a prominent voice in feminist and post-Yugoslav literary circles, she continues to inspire new generations of writers and thinkers.

Why They Are Widely Quoted or Remembered


Dubravka Ugrešić's life and work are remembered for their profound insights into the human condition. Her experiences as an exile and her unflinching critiques of patriarchal structures have cemented her status as a leading figure in modern literature.

Quotes by Dubravka Ugrešić

Dubravka Ugrešić's insights on:

Nedvojben je i stalan jedino gubitak. Svaki čovjek, ovako ili onako, uvijek je na gubitku; svi klizimo nadolje; važna je jedino vještina usporavanja; vještina koju demonstrira već i ono narančino drvo što raste iz pločnika u obližnoj Via San Sebastiano i gađa svojim plodovima krovove automobila i bučne vozače motocikala.
"
Nedvojben je i stalan jedino gubitak. Svaki čovjek, ovako ili onako, uvijek je na gubitku; svi klizimo nadolje; važna je jedino vještina usporavanja; vještina koju demonstrira već i ono narančino drvo što raste iz pločnika u obližnoj Via San Sebastiano i gađa svojim plodovima krovove automobila i bučne vozače motocikala.
Ne znam kako se stvari utiskuju u naše pamćenje, biramo li mi stvari koje ćemo zapamtiti, ili one biraju nas.
"
Ne znam kako se stvari utiskuju u naše pamćenje, biramo li mi stvari koje ćemo zapamtiti, ili one biraju nas.
Naivna Partenopa, koja nije znala za Odisejev trik s voskom, doživjela je Odisejevu stoičku ravnodušnost kao težak udarac svom umjetničkom samopouzdanju, i radije se survala u more nego da nastavi s pjevanjem koje više nikoga ne začarava. Partenopa je simbol borbe za umjetničku prvorazrednost, za visoke umjetničke standarde, anticipatorski borac protiv užasavajuće moderne dreke, ali i simbol neviđene naivnosti: većina ljudi, naime, rađa se s voskom u ušima.
"
Naivna Partenopa, koja nije znala za Odisejev trik s voskom, doživjela je Odisejevu stoičku ravnodušnost kao težak udarac svom umjetničkom samopouzdanju, i radije se survala u more nego da nastavi s pjevanjem koje više nikoga ne začarava. Partenopa je simbol borbe za umjetničku prvorazrednost, za visoke umjetničke standarde, anticipatorski borac protiv užasavajuće moderne dreke, ali i simbol neviđene naivnosti: većina ljudi, naime, rađa se s voskom u ušima.
Mamina pobjeda izvojevana je pravedno: živjela je mnogo duže od oca i, za razliku od njega, pričala je priče.
"
Mamina pobjeda izvojevana je pravedno: živjela je mnogo duže od oca i, za razliku od njega, pričala je priče.
Mnogi stari ljudi udobroljavaju svoju okolinu. Otuda oni neprimjereni situaciji osmijesi i smjehovi, osobito kod ostarjelih žena. Njihovi osmijesi su isprike, kao da smijehom žele zataškati svijest o vlastitoj fizičkoj oronulosti. Kada smo mladi, nitko od nas ne mari za takve stvari. A onda u jednom trenutku počinjemo paziti da se ne "zamjerimo". Zašto? Zato što sve nas na životu zapravo održavaju drugi ljudi.
"
Mnogi stari ljudi udobroljavaju svoju okolinu. Otuda oni neprimjereni situaciji osmijesi i smjehovi, osobito kod ostarjelih žena. Njihovi osmijesi su isprike, kao da smijehom žele zataškati svijest o vlastitoj fizičkoj oronulosti. Kada smo mladi, nitko od nas ne mari za takve stvari. A onda u jednom trenutku počinjemo paziti da se ne "zamjerimo". Zašto? Zato što sve nas na životu zapravo održavaju drugi ljudi.
Možda je "zrcalni" karakter gradskih prostora izbio dah iz mojih pluća: u gradovima sam se, naime, ogledala kao u ogledalu; na njima sam očitavala svoje stanje kao na strujnom brojilu; u njima sam uspoređivala svoju unutrašnju mapu s mapom grada; mjereći puls grada, mjerila sam svoj puls; mape podzemnih željeznica uspoređivala sam s vlastitim krvotokom. Drugi su imali psihoterapeute, ja sam imala gradove.
"
Možda je "zrcalni" karakter gradskih prostora izbio dah iz mojih pluća: u gradovima sam se, naime, ogledala kao u ogledalu; na njima sam očitavala svoje stanje kao na strujnom brojilu; u njima sam uspoređivala svoju unutrašnju mapu s mapom grada; mjereći puls grada, mjerila sam svoj puls; mape podzemnih željeznica uspoređivala sam s vlastitim krvotokom. Drugi su imali psihoterapeute, ja sam imala gradove.
Staljin je bio sadist, glavosječa, koji je povjerovao da je bog. Veličina mnogih pisaca ruske avangarde nije samo u njihovim tekstovima, nego u preuzimanju rizika, u tom maču koji je visio nad njihovim glavama, u anticipaciji mača.
"
Staljin je bio sadist, glavosječa, koji je povjerovao da je bog. Veličina mnogih pisaca ruske avangarde nije samo u njihovim tekstovima, nego u preuzimanju rizika, u tom maču koji je visio nad njihovim glavama, u anticipaciji mača.
Na tome se, na ženskoj očaranosti knjigama i književnicima, držala, i još uvijek se drži, sama književnost. U temelje svake maskuline nacionalne književnosti (a nema druge osim maskuline) ugrađeni su vrijeme, energija i imaginacija bezimenih čitateljica.
"
Na tome se, na ženskoj očaranosti knjigama i književnicima, držala, i još uvijek se drži, sama književnost. U temelje svake maskuline nacionalne književnosti (a nema druge osim maskuline) ugrađeni su vrijeme, energija i imaginacija bezimenih čitateljica.
Ako preciznije podesim uho, čut ću buku gnjeva, ljude koji jure amo-tamo u potrazi za hranom, kao štakori. I samo je pitanje dana kada će početi jesti jedni druge, kao štakori. Stvari su krhkije nego što se čini, Napolitanci to najbolje znaju, naučili su da se s time nose, sa svojom "vulkanskom neurozom", sa svojim "kaosom
"
Ako preciznije podesim uho, čut ću buku gnjeva, ljude koji jure amo-tamo u potrazi za hranom, kao štakori. I samo je pitanje dana kada će početi jesti jedni druge, kao štakori. Stvari su krhkije nego što se čini, Napolitanci to najbolje znaju, naučili su da se s time nose, sa svojom "vulkanskom neurozom", sa svojim "kaosom
Zaista, zašto smo tako uvjereni da je Van Gogh opstao zahvaljujući svojoj genijalnosti, a pritom podcjenjujemo detalj, odsječeno uho? Po čemu vi pamtite živuće moderne umjetnike? Ima li ijednoga ili ijedne među njima koji nečime nisu skandalizirali javnost? Gdje je taj samozatajni skromni umjetnik, pokažite mi ga! Svi su umjetnici mitotvorci, samo jednima uspijeva da postanu slavni, a drugima ne.
"
Zaista, zašto smo tako uvjereni da je Van Gogh opstao zahvaljujući svojoj genijalnosti, a pritom podcjenjujemo detalj, odsječeno uho? Po čemu vi pamtite živuće moderne umjetnike? Ima li ijednoga ili ijedne među njima koji nečime nisu skandalizirali javnost? Gdje je taj samozatajni skromni umjetnik, pokažite mi ga! Svi su umjetnici mitotvorci, samo jednima uspijeva da postanu slavni, a drugima ne.
Showing 1 to 10 of 33 results