Full Name and Common Aliases


Nura Bazdulj-Hubijar, commonly known as Nura Hubijar, was a renowned Bosnian poet and writer.

Birth and Death Dates


Born on May 6, 1920, in Mostar, Bosnia and Herzegovina, she passed away on August 26, 2004, at the age of 84.

Nationality and Profession(s)


A citizen of Bosnia and Herzegovina, Nura Hubijar was a poet, writer, and educator. Her work spanned multiple genres, including poetry, essays, and translations.

Early Life and Background


Nura Hubijar grew up in a family that valued education and literature. Her parents encouraged her love for reading and writing from an early age. As a young woman, she studied at the Pedagogical Academy in Zagreb, where she began to develop her skills as a poet and writer.

Major Accomplishments


Throughout her life, Nura Hubijar received numerous awards and accolades for her work. She was awarded the prestigious "Životno delo" (Lifetime Achievement) award by the Association of Writers of Bosnia and Herzegovina in 1992. Her poetry collections were widely praised and translated into several languages, including German, French, and English.

Notable Works or Actions


Nura Hubijar's notable works include her collection "Izabrana dela" (Selected Works), which showcases her unique blend of traditional Bosnian folk themes with modernist poetic styles. Her poetry often explores the human condition, love, nature, and social issues. One of her most famous poems, "The City of Mostar," is a tribute to her hometown and its rich cultural heritage.

Impact and Legacy


Nura Hubijar's impact on Bosnian literature cannot be overstated. She played a significant role in promoting literacy and education among women and children in Bosnia and Herzegovina during the tumultuous 20th century. Her poetry has been studied and admired by scholars and readers worldwide, providing a unique window into the experiences and emotions of her people.

Why They Are Widely Quoted or Remembered


Nura Hubijar is widely quoted and remembered for her poignant and evocative poetry, which continues to resonate with readers today. Her work has been translated into numerous languages, introducing her style and themes to international audiences. As a woman who lived through the wars in Bosnia and Herzegovina, she wrote about the human cost of conflict, love, and loss, leaving behind a legacy that transcends cultural boundaries.

Nura Hubijar's poetry remains a testament to her enduring spirit, wisdom, and compassion. Her words continue to inspire new generations of readers and writers, ensuring her place as one of Bosnia and Herzegovina's most beloved and respected poets.

Quotes by Nura Bazdulj-Hubijar

Samoća nije stanje kada uz tebe nema nikoga, nego kad u tebi nema čežnje.
"
Samoća nije stanje kada uz tebe nema nikoga, nego kad u tebi nema čežnje.
Noseći svoju melanholiju dostojanstveno kao plašt i obavezno kao torbicu, rijetko sam bila u društvu svojih vršnjaka nošenih talasima mladosti, ludosti i snova. Moja duša je zavičaj nalazila u noći, vjetru, zvijezdama.
"
Noseći svoju melanholiju dostojanstveno kao plašt i obavezno kao torbicu, rijetko sam bila u društvu svojih vršnjaka nošenih talasima mladosti, ludosti i snova. Moja duša je zavičaj nalazila u noći, vjetru, zvijezdama.
Carstvo čovjeka je u njemu samom.
"
Carstvo čovjeka je u njemu samom.
Svaki čovjek je misterija. Možemo biti uvjereni kako nekoga znamo u dušu, a zapravo znamo samo onoliko koliko je on želio, koliko dopustio da znamo.
"
Svaki čovjek je misterija. Možemo biti uvjereni kako nekoga znamo u dušu, a zapravo znamo samo onoliko koliko je on želio, koliko dopustio da znamo.
I cvijeće se na vjetru miješa sa cvijećem, samo je čovjek uvijek sam.
"
I cvijeće se na vjetru miješa sa cvijećem, samo je čovjek uvijek sam.
Radost se može dijeliti, bol je uvijek samo naš.
"
Radost se može dijeliti, bol je uvijek samo naš.
Nema li svako neki svoj unutrašnji svijet u koji se povlači da bi se napojio novom snagom, oživio davnu čežnju, raspirio zapretanu strast, vratio nadu da osim kaskanja u svakodnevici postoji još nešto. Jer svakodnevica, makar bila mirna kao mirna površina vode, sjajna kao zlatno žitno polje, svijetla kao sunčan dan, može postati zamorna.
"
Nema li svako neki svoj unutrašnji svijet u koji se povlači da bi se napojio novom snagom, oživio davnu čežnju, raspirio zapretanu strast, vratio nadu da osim kaskanja u svakodnevici postoji još nešto. Jer svakodnevica, makar bila mirna kao mirna površina vode, sjajna kao zlatno žitno polje, svijetla kao sunčan dan, može postati zamorna.
Nučila sam da je ponos u poređenju sa srećom zapravo glupost, ali ne bih mogla protiv sebe...
"
Nučila sam da je ponos u poređenju sa srećom zapravo glupost, ali ne bih mogla protiv sebe...
Sudbina se bestidno igra ljudskim životima, ljudskom srećom. Dokle ću još moći podnostiti tu surovu, bešćutnu igru? Bože Uzvišeni, ostao si mi još jedino Ti, posljednje uporište, utjeha, nada...
"
Sudbina se bestidno igra ljudskim životima, ljudskom srećom. Dokle ću još moći podnostiti tu surovu, bešćutnu igru? Bože Uzvišeni, ostao si mi još jedino Ti, posljednje uporište, utjeha, nada...
Mislim da samo veliki ljudi mogu osjećati veliku tugu, da su patnja i tuga bezuvjetno povezani sa širinom savjesti, čistotom duše, dubinom srca.
"
Mislim da samo veliki ljudi mogu osjećati veliku tugu, da su patnja i tuga bezuvjetno povezani sa širinom savjesti, čistotom duše, dubinom srca.
Showing 1 to 10 of 19 results