#Hrvatski
Quotes about hrvatski
Hrvatski, the Croatian word for "Croatian," represents more than just a language or nationality; it embodies a rich tapestry of culture, history, and identity. This tag delves into the essence of what it means to be Croatian, capturing the spirit of a nation known for its stunning Adriatic coastline, vibrant traditions, and resilient people. Quotes about "hrvatski" often resonate with themes of pride, unity, and the enduring connection to one's roots. They evoke a sense of belonging and nostalgia, drawing people in with their ability to encapsulate the beauty and complexity of the Croatian experience. Whether it's the poetic rhythm of the language, the warmth of its people, or the breathtaking landscapes, there's an undeniable allure to the Croatian way of life. People are drawn to these quotes because they offer a glimpse into a world where history and modernity coexist, where the past is cherished, and the future is embraced with optimism. In exploring "hrvatski," one finds inspiration in the resilience and passion that define Croatia, making it a compelling topic for those seeking to understand and celebrate the unique spirit of this remarkable nation.
- Ali čovjek nije stvoren za poraze - reče. - Čovjek može propasti ali ne može biti poražen.
- Dobro se odmori, ptičice - reče joj. - A onda poleti dalje i okušaj sreću ko i svaki drugi čovjek, ptica ili riba.
I tu je bilo mnogo žena koje su sve odreda plakale, iako nisu imale nikog svoga među ovima koji odlaze. Jer, svaka ima ponešto zbog čega može uvek da zaplače, a najslađe se plače povodom tuđe žalosti.
Život u kasabi pored mosta bivao je sve življi, izgledao sve sređeniji i bogatiji, i hvatao ravnomeran korak i dotle nepoznatu ravnotežu, onu ravnotežu kojoj svaki život, svuda i oduvek teži, a koju postiže samo retko, delimično i prolazno.
Ona ih je sve zaluđivala, jer su ludi rođeni, varala, jer su želeli da budu prevareni, i na kraju, uzimala im samo ono što su i inače bili rešeni da bace i izgube.
Ispunjenim tim osećanjima, u ovoj tami, on i nije onaj dnevni Glasinčanin, mali činovnik velikog preduzeća u Višegradu, nego neki drugi čovek, siguran i jak, koji upravlja svojim životom slobodno i dalekovido, jer se čovjeku koga potpuno ispunjava prava, velika i nesebična ljubav, pa ma bila i jednostrana, otvaraju vidici, ukazuju mogućnosti i putevi koji su tolikim veštim, ambicioznim i sebičnim ljudima nepoznati i zauvek zatvoreni.
Najbednija i najtragičnija od svih čovekovih slabosti nesumnjivo je njegova potpuna nesposobnost predviđanja, koja je u oštroj protivnosti sa tolikim njegovim darovima, veštinama i znanjima.