#Ćosić
Quotes about ćosić
In the realm of human experience, the concept of "ćosić" embodies a profound tapestry of emotions and ideas that resonate deeply with many. While the term itself may not be universally recognized, it represents a unique blend of resilience, introspection, and the pursuit of understanding one's place in the world. This theme often encapsulates the essence of courage and the relentless quest for truth, making it a compelling subject for reflection and inspiration.
People are drawn to quotes about ćosić because they offer a window into the human spirit's capacity to endure and thrive amidst adversity. These quotes often serve as a beacon of hope, encouraging individuals to embrace their vulnerabilities and transform them into strengths. The allure of ćosić lies in its ability to connect with the core of our being, reminding us of the power of perseverance and the beauty of self-discovery.
In a world where challenges are inevitable, the wisdom encapsulated in ćosić quotes provides solace and motivation. They inspire us to confront our fears, embrace change, and cultivate a deeper understanding of ourselves and the world around us. Through these reflections, we find the courage to navigate life's complexities with grace and determination.
Znam, i zločin se lakše priznaje od zablude. Inteligentnom čoveku najteže je da prizna zabludu. Međutim,samo od njega to se i može očekivati.
Verovao sam da je tuga za voljenim bićem najteža patnja. Sada znam da je noćna hladnoća u rovu teža od svih duševnih patnji.Verovao sam da su muka mišljenja, tajna, duhovni problema najteži čoveku. Sad znam da čoveku ništa nije teže od nespavanja. Verovao sam da je istina najznačajnija za život, a sada sam siguran da je hleb najpreče u životu.
Dobro je što je noć. U njoj i ružna nesreća može da sačuva neko dostojanstvo, a i stid se stanji u čoveku kad mu drugi ne vide lice. Ali, za nekoliko sati svanuće, nastupiće dan, a na svetlosti patnja gubi dostojanstvo tragike i dobija banalni izgled svakodnevne nesreće; i onaj najčovečniji stid svetlost pretvara u sramotu...
Ravnodušnost je, a ne mržnja, kraj svake ljubavi. Mržnja može da se ugasi i smeni obnovljenom ljubavlju, čak i jačom no pre mržnje; ravnodušnost ničim ne može da se izmeni. Ona je psihološka osnova svakog nemorala među ljudima i svake njihove surovosti.
Čovek ima razlog da se razočara samo u sebe. U svet i ljude, razočarani su glupaci.
Znam da bez pobede nad sobom ne možemo postići nijednu trajnu pobedu nad drugim. Ali, takođe znam, tačnije, osećam, slutim, da čovek ne sme da pobedi sebe ni u ime najveće pobede. Ni za kakvo zemaljsko carstvo. Mudar borac bi verovatno bio onaj koji vodi računa da ni za jednu stvar na svetu ne izgubi sebi više no što od te stvari može da dobije.